1.3.2007, 12:43

 OSTANI KRAJ MENE  

Daljina i nepregledna pustinja,

Lovila je moje misli, slutnje, osjećaje,

Tražila je sebe u meni,

Ne shvaćajući da sam ja u njoj

Jako dugo…

Voljela sam ga i još ga volim,

Samo što su naši snovi razasuti,

Čekanja, vječna čekanja u nama,

Nadanja i ubitačna tišina.

Da li da ga čekam?

Ili da lutam, da preskačem stepenice,

Lutam tuđom stvarnošću,

Pitanja…ali nema odgovora,

Samo pjesma ….»stand by me»….

13.1.2008 1:52:54

Prijatelju

Ljeppota Ličkog kraja:)

Pusa svima!!!!

Ova slika je za jednog divnog decka:-)

Korenica the city 

Na prvi pogled Korenica je samo jedan mali gradic smjesten u Lici, izmedju sredisnje Hrvatske i Dalmacije, na neki nacin mozemo reci da je su to vrata prema jugu ili pak obrnuto. Koliko god se cinila malena i pomalo odbacena Korenica ima toliko pozitivnih stvari za ponuditi svakom tko je spreman istraziti ili pak dozivjeti nesto novo. Jedna od vecih prednosti  jest blizina jednog od najljepsih nacionalnih parkova Hrvatske " Plitvičkih jezera".  Planine, brda i brezuljci cekaju na avaturisticke duse koje su spremne zaviriti u svaku spilju, za ljubitelje prirode tu su livade prepune raznovrsnog cvjeca pa tako i nekih endemskih vrsta,  a oni koji vise vole divlje zivotinje mogu se upustiti i uzivati u prizorima medvjeda, srna, lisica ili pak nekih manjih zivotinjica. No kako god, Korenica je jos daleko od toga da postane turisticko ali i urbano mjesto, puno se toga mora napraviti. Ponajprije obrazovati ljude i zaustaviti raseljavanje, jer svakim danom sve nas je manje, ali kad se radi o starijoj populaciji svakako se mozemo pohvaliti da smo cak mozda na prvom mjestu. Ulaganje na sve strane svakako bi dobrodoslo. Mada iza svega toga stoji ono pozitivno a to su mlade snage naseg mjesta, oni zbog kojih se bude osmjesi na licu. Neki od nas se jako trude da bi postigli nesto za grad, skolu ili pak ulicu, vazno je na neki nacin da se zna da mi postojimo. Svakako moramo razmisljati o jos jednoj stvari a to je kako se zabaviti, najcesca mjesa u koja zazlaze mladi su " Amadeus", pa "Central", onda "Jandric" i naravno kupola u hotelu "Macola" gdje se obicno okupljaju pametne glave naseg grada ili ti profesori, nastavnici, ravnatelji. Zivot u Korenici ti pomalo zatvara oci i ona donekle postaje srediste tvog zivota. Pa onda kada mladi odu iz Korenice tek uvide koliko nedostataka ili pak pozitivnih strana ima sam grad i ljudi koje zive u njemu. Tada se javlja onaj prvi znak tog konackog odlaska, a to je zelja za stvaranjem zivota negdje drugdje u nekom zanimljivijem i urbanijem gradu. Mladi kada odu iz Korenice malo pomalo zaboravljaju na nju i ostaju u gradu kojeg su izabrali.

Ona im naprosto postaje "zadnja rupa na svirali". Ali nadam se da jos uvijek postoji pokoji moj istomisljenik koji zeli na neki nacin pokusati napraviti nesto sto ce pokrenuti lavinu a sa njom i sve ljude koji cekaju samo taj trenutak.

Kako god…..Korenico drzi se….mi smo uz tebe…..

                                                        Done by Olivera Orlic

Kora~am lagano sokakom, prolazim pored ograde od nepe~ene cigle pokrivene }eramidom i provla~im se kroz kapixik. Pro|oh kroz kom{ijsko dvori{te dok su mi koraci odzvawali kaldrmom. U dnu dvori{ta bila je stara granata tre{wa . Bila je puna crvenih slatkih plodova. Popeh se i na|oh udobnu granu oki}enu slatkim tre{wama.

Posmatrao sam u daqini obrise ku}a i terase modernog solitera, koji je nadvisio krov Gimnazije. Mogao sam, ~ini mi se, da se dobacim tre{wom do ne~ije terase a da me oni ne vide. Do mene dopre muzika iz susednog dvori{ta. “[ano du{o, [ano mori...” razla`e se dvori{tem i rasu kaldrmom, a meni se u~ini da ~ujem i klepet devoja~kih nanula dok igraju i pevaju, tu u kom{ijskom dvori{tu. Pogledam ka te{kim drvenim kapcima na prozorima. Zatvoreni su i qubomorno ~uvaju tajne prohujalih vremena. Koliko puta sam po`eleo da zavirim unutra, da dodirnem te stare predmete ~ije obrise mogu da vidim kroz staklo ulaznih vrata. Na `alost ta mi je `eqa ostala neostvarena. Silazim `urno sa tre{we u grad. Odlazim do stare ku}e trgovca Ko~i}a, gde su sada kancelarije moga oca. Ku}a je stara sto godina, nije nalik turskim ku}ama. Visokih je zidova, prostrana, sa ukra{enom fasadom i kitwastim vratima. Podse}a na gradske ku}e starog Beograda. Iz svake sobe navire po neka pri~a o vremenu kad se Vrawe pretvaralo u moderan grad.

             Zami{qen kre}em ku}i. Prolazim kroz park u kome dominira spomenik-figura Bore Stankovi}a sa otvorenom kwigom. Ko zna kako bi on sada pisao o Vrawu? Jedno je sigurno, Vrawe iz Borinog vremena jo{ `ivi. Miris {eboja, kaldrma, daire, sevdah i dert jo{ uvek opstaju uprkos asfaltu, betonu i disko muzici. Zato i ka`u da Vrawe ima du{u a {etwa wime je isto {to i prolaz kroz vekove. Dok iza {im{ira krene{ kaldrmom ka tr`nom centru i GAME ARENI, da kroz internet obi|e{ svet, zidine Markovog Kaleta nemo prate pri~u o Vrawu dugu deset vekova. Ponosan sam {to sam i ja deo te pri~e.

Vreme ume da bude dosadno-da samo tece; da zuri kad zurimo; i, naravno, da kasni kad cekamo. Ume da nas napravi bezobraznim-uci nas da psujemo. Ovakvog se bezobrazluka treba resiti. Odmah! Treba ga saseci u korenu, odmah, da ne poraste citava suma vremena. Predlazem da ga ubijemo. Polako, bilo kako, ali MI MORAMO UBITI VREME!

Predlazem sledece:

-penjite se na drvece-vreme ne voli visinu

-spasavajte mrave u parkicu-vreme se boji mrava

-lovite pauke po sobi-ispletite sopstvenu mrezu-ULOVITE VREME!

-promenite pampers krokodilu (u slucaju nedostatka krokodila predlazem treznjenje vinske musice)

-smejte se djavolski-probudite komsije u ponoc pa ce doci kod vas da ubiju vreme... ili VAS, zavisi od raspolozenja cenjenog komsije

-iskopajte rupu, sakrijte se iza drveta (ili kontejnera) i cekajte da se vreme ulovi. Ako se vreme ne ulovi, za utehu, sigurno ce se uloviti neka cura, baka, deka ili Bred Pit (ako poseti vas grad toga dana).

Oterajte djavole iz vremena-Ukljucite muziku i pevajte himnu Boze pravde!

Ovo je samo nekoliko predloga. Pisite nam kako vi ubijate vreme u vasem gradu. Najoriginalniji odgovor dobice besplatan savet za brijanje komarca.

                                                                                 Sifra   BUBAMARA

KONJA NE VIDEJA NOGE RAZMANDAJA!

Pozivamo sve poli/monoglote da nam se jave i prevedu ovu filozofsku misao tako da i MI razumemo.

KO JE LUD U VRANJE LUD JE I U STAMBOL, DIMITROVGRAD, BEOGRAD, ZAGREB, KORENICU, TUZLU, UZICE...

Vranjski tim

KONJA NE VIDEJA NOGE RAZMANDAJA!

Pozivamo sve poli/monoglote da nam se jave i prevedu ovu filozofsku misao tako da i MI razumemo.

KO JE LUD U VRANJE LUD JE I U STAMBOL, DIMITROVGRAD, BEOGRAD, ZAGREB, KORENICU, TUZLU, UZICE...

Vranjski tim

Kad kazaljke se poklopise Zlatan, Ivana i ja smo bili skupa a svi vi s nama u mislima...

Nadam se da ce ovo neko da procita i pogleda sto bi znacilo da blog nije uzalud napravljen.

Sve je proslo fantasticno (cemu se bas i nismo nadali)... Bilo je mnogo alkohola, pjesme ali i suza :-) Imala sam jedan poziv iz Dimitrovgrada, negdje poslije ponoci, koji me je rasturio i rasplakao ali su bili moji prijatelji pored mene sa rijecima utjehe! Sve u svemu, bilo je malo ali odabrano drustvo, super smo se proveli i eto, saljem vam par slika...

VOLIM VAS

I na kraji nas Zlaja utonuo u duboki san, a mi ga malo budile...

Nije da ja nesto posebno volim Azru. Nije ni da ne volim njihovu muziku. Super su ali, nisam ni luda za njima.

Anyway, ovih dana obozavam ovu pesmu i ne mogu se setiti da sam neku pesmu tooliko puta preslusala. 

Osim, na primer, Damien Rice – Can*t take my eyes off you i , recimo, James Blunt – You*re Beautiful. Zatim, nesto od Coldplaya... 

No, to se ne racuna, ipak sam devojka... da ne kazem mlada zena *-)

U nastavku je tekst pesme Obrati pažnju na posljednju stvar

Joanna Vincic

Azra – Obrati pažnju na posljednju stvar 

 Obrati pažnju na posljednju stvar
I legni tu kraj mene
Zaboravi na sve što znaš
Opusti se sad
Ne trači svoje vrijeme
Ja te volim
Volim da ti pogađam sne
I ne razumijem zašto te smeta
Ne mari za to

Obrati pažnju na posljednju stvar
I sjećat ćeš se dugo
Povuci još dim
Udahni volju za put
I uzmi moju ruku
Ja te volim
Volim da ti pogađam sne
I ne razumijem zašto te smeta
Ne mari za to

Obrati pažnju na posljednju stvar
Zadrži me u sebi
Osjećam da lutam kroz terase svijesti
Nešto se u meni dijeli
Ja te volim
Volim da ti pogađam sne
I ne razumijem zašto te smeta
Ne mari za to