Pokrenuto je sVe nakon nekih čitanja.
Posvećeno je mojoj ljubavi, koja je sada veselo ipak daleko od mog srca. Teško je, ali lakše. Posvećeno je i mojoj strasti u snovima, zbog koje mi nekada suze oči, a sve kao reakcija na neku pjesmu.
Egoistično je posvećena svim strancima u mom životu, svim onima koji žele sudjelovati u ostvarivanju moje vlastite drame, a ne žele biti obični prolaznici. Obraćam se toj/ tima u ženskom rodu. Iz privatnih razloga. U momentima dok sam to pisao, imao sam valjda i nekakve napade panike, straha. Vječnog. Danas sam puno stariji od ovoga, sigurniji (bolje uvjeren barem). Na neki čudni osjećaj čini mi se da bih ovo mogao pokloniti i „mlađima“ od sebe. Svojim kolegama, kolegicama, bivšim i sadašnjim.
Nisam siguran- no znam da su ova dva teksta nevina, neisprobana, probavljiva i na momente sentimentalna. Nadam se da ćete to prepoznati.
Kada se mi uopće izražavamo?
Je li se stvari ponavljaju,žališ li zbog nečega?
Vrijeme bježi ovaj put, događa se puno toga,tako je to kažu kada si na dobrom putu,(a svaki pa i dobar put je neizvjestan put),postoji li ljubav u ovom gradu?što znači predat se nekomu,jesi li razmišljala,slušaš li svoje nagone,da nagone,ne instinkte,ipak nagoni jesu ono što nas povezuje s ostatkom prirode(bar sa životinjama),a mi moramo biti u kontaktu sa prirodom,inače će sve postat umjetnost,da umjetno,to je umjetnost,sama riječ za sebe objašnjava svoju definiciju a da i ne kažeš ni riječ više.
Jesi li razmišljala ikad dok si gledala rađanja ili zalaske sunca,zašto ptice pjevaju?Pjevaju li zato što imaju nešto za reći ili,možda,zato što imaju baš samo običnu pjesmicu? Vidiš baš te ptice kojih se bojim one čim dobiju krila odlete i ne vraćaju se,baš one kroz cijeli život pjevaju, one u biti jesu uzori, a kada ti netko jest uzor, moraš imat strah od njega ,jer imat uzora gotovo je jednako biti zaljubljen u isto, koji je jedan od osjećaja koje stalno želiš posjedovat?
Jesi li razmišljala o tome što ti to posjeduješ, stvaraš li svoju zastavu? Baš zastavu, hej , pa pred nama su bitke, kako ćemo znat da je nešto naše ako ne stavimo zastavu na to? Kažu da ako želimo vidjet Boga, dovoljno je samo zagledat se u bilo koje živo biće , nije li to krasno?
Mače, čudiš li se čemu još?Što ti želim reći kroz ovaj tekst, elegancija, glamour, ekskluzivnost, dio su imidža, promidžbe na kojoj radit moraš želiš li zadovoljiti svoju prirodu i odbiti štete koje ti se nude.
Bitno je na život gledat kao na opojno vino, tada ćeš znat da baš to vino rijetko tko uistinu kuša, svi samo gledaju naljepnicu i misle da je kvaliteta skupa, a kvalitetu još spoznali nisu, pusti njih, zaboravi ih, ako ti je vino skupo, jednostavno ga ukradi bježi, al ga usput pij, pa kad te uhvate(a vjetar će ishlapit alkohol, a flaša će biti bačena u neki jarak)od vina tada neće biti ništa, a do tad će vjerojatno i naše vrijeme isteći!!Zaborav radi sjajne stvari.
Wilde je govorio da su savjest i kukavičluk zapravo jedno te isto, savjest je samo ime pod kojim je ta tvrtka ubilježena u trgovački registar i ništa drugo, što misliš o tome?I da, da ne zaboravim, što je to točno potrebno za mišljenje samo po sebi, je li dovoljno imat riječi u sebi i samovoljno ih svrstavat, je li potrebno iskustvo, ili samo perceptivno objašnjavamo stvari? Život mi je ovih dana mahom planuo bojama rasplamsale vatre, više uistinu ne primjećujem onu tišinu bez glasa, bez riječi..
Mislim da nismo svjesni koliko toga znamo, no ipak je to manje nego bismo uistinu htjeli znati ,zar ne? Moj Nietzsche je govorio da nam s vremena na vrijeme treba novo uho za novu glazbu ,nove oči za ono najudaljenije, novu savjest za dosad nijeme istine i volju za ekonomiju velikog stila.
Trebamo sačuvat snagu, odnosno njezino oduševljenj, mi smo pravi moderni l judi, ne znamo kamo da se okrenemo, i mi smo sve što ne zna da se okrene.
Je li naš život uistinu samo instinkt rasta, trajanja, nakupljanja snage, moći. Je li istina da gdje nema volje za moć, dolazi propast?
Želim odgovore na ova pitanja ,pa i na ovo, jel osjećanje u ovomu našem otmjenom moralu slabost?
Kažu da ono što nam ne uvjetuje život, škodi mu. Ja se hm,skoro pa slažem, dolazim, odlazim, malo mi je toga uvjetovano, a ono što je više ne cijenim istim žarom, kako je to sada meni?
Dobrodošli i hvala Vam za čitanje ovoga svijeta ,mislite pa pokušajte razmislit!!
I Volite sretno!
