Ali čak i u najbeznačajnijim stvarima u životu, mi nismo čvrsto sazdana cijelina koja je istovjetna za svakoga i koju svatko može ako baš želi i upoznati. Kao kakav ugovor ili oporuka naša je društvena ličnost tvorevina tuđih mišljenja.
Što reći, divim se tvoj otmjenosti, neovisna je! Sjećaš se one priče (mojeg predstavljanja tebi)o tvojim očima, sada ću konačno nadopuniti taj kompliment, u tvojim očima vidi se poniznost srca, blagost tvoje ćudi, mislim da ne možeš gledat one koje voliš, a da ih ne miluješ pogledom..
Ovim pismom želim podijeliti još jednu sliku sebe, dat svoj doživljaj tebe, pokušat ću. Najednom se osjetih slab i razoružan, kadkad imam osjećaj da život protječe, a ja mu se samo podsmijehujem, kadkad opet i tebi jel?
Treba nečiji obraz uz moj, netko koga bih zadržao, koga bih stegao razornom snagom svoje ljubavi. Nismo cinični, al sam dovoljno tužan da zavidim svim sretnim ljubavima, svim strasnim tugovanjima, robovanjima, dođe mi opet da odustanem.....
I ti jel, voliš sve te riječi vezane LJubav, ono, nježan, okrutan, blag, povjerljiv, pretjeran..da i ja isto,ma to je smiješno..Luka, kad je bio čak i prisutan fizički u mom životu, on je bio sve te riječi, no od danas se ne usuđujem misliti na njega. Ne volim taj ukus odricanja koji mi steže grlo kad ga se sjetim, ne..srećo. Odlučila si nešto? Provedi, izvedi to! Uspjet ćeš samo ako prihvatiš posljedice, da ne boj se, you ll never walk alone, jel se sjećaš kad si mi to rekla?
Kad čovjek ima ljubavnu vezu, valja odabrati neku melodiju, bilo koju i neki miris, nešto čega će se u budućnosti sjećati. Osjećam se potpuno odgovornim, ali za što? Za svoj život? Al on je opet previše savitljiv, mekan. Nisam nesretan, nisam ništa, osim što mi je kadkad jako dobro i previše loše, jesi li ikada bila sa dečkom, muškarcem koji je brisao druge muškarce u tebi? Luka je bio taj, takav, je li istina da žene kad su umišljene budu smiješne, a da muškarcima to daje lažni muževni izgled? Znaš, ni na trenutak više nemam potrebu reći majci ili ocu detalje svoje sreće ili očaja, nije li to očitovanje starenja, prividne samostalnosti? I, ma pisao sam ti ovo sigurno, ta ljubav što se zatekla na tren u svijetu bez snova prebrzo se gubi, mi živimo i mi se nadamo nekakvoj ludoj sreći niotkud, da iznikne iz rastrganih srca, neka nada mala ali svijetla..ali što je ostalo? Kao da baš ništa nije ostalo, samo pepeo i prah duša izgorijelih...ljubav se ipak samo rađa i umire u našim očima! Srce je i onako samo simbol u stilskim figurama, budala glupa! Shvatio sam da me živciraju oni koji se znaju snaći, i da ni ja, a ni ti, mislim, nisi tip koji zna dijeliti, je li ljubomora luksuz? Znam, vrlo je rijetko da se sreća podudara sa željom koja ju je izazvala. Zašto da budem tako očajan? Bolna tajna ljubav, ovo je podrugljivo, u stvari ljutim se ne tebe i na sebe, ejjj pa mi smo sposobni za sretnu ljubav, što će nam grčke tragedije i francuske melodrame? Nadam se da ćeš postat članom moga magičnog kazališta, i ne zaboravi ono što je za svakoga, nije za nas, naš put je drukčiji,naš put je put izazova, pobijeda i poraza, skretanja, trčanja i vožnje, put je to k sreći ! Kao što Hesse i govori, ono što je meni slast(tebi), doživljaj, Ekstaza i ushićenje, to svijet poznaje, traži i voli jedino u pjesništvu, u životu to drži poremećenim! Pa bar neka nam plate našu djelatnost ha'
Svaki čovjek ima pravo da posumnja u svoje želje,i da ih pokatkad, zanemari, recimo, jedino što ne smijemo učiniti je da ih zaboravimo! Jer ipak tko ne sumnja u sebe samog, nedostojan je, a i Biblija sama kaže da su blaženi oni koji proživljavaju trenutke dvojbe! Do duše ne piše ništa o snazi otpora, tak da možda ovako homoseksualan i završim u raju:) Nadam se da si svjesna da se onaj termin sudbina, često ne podudara s onim u što vjerujemo..ili čega se plašimo..nismo li mi svi pomalo proroci,da..jesmo! Al samo ako slušamo one iste glasove koje smo čuli dok smo bili djeca, i još uvijek vjerujemo u njih, na taj način možemo znati što misle anđeli:)bar da mi je takve stvari netko nekada rekao, al nije:(da, spoznajom tvoje religioznosti, bolje reći vjere, al onda opet koja je istinska razlika? Da..da ne zaboravim, kažu da Bog sluša molitve onih koji mole da zaborave mržnju, al je gluh na glas onih koji žele pobijeći od ljubavi! Ljubav je opasna..vrlo..i što s tim :)?još malo ću ti govoriti o Bogu, kažu da je on usadio u srca nas ljudi, neostvarive želje. Kad budeš išla ka ostvarenju svoje „sudbine“,mnogo puta bit ćeš primorana skrenut s puta, ponekad okolnosti znaju biti toliko jake da bi se mnogi povukli, obeshrabrili,nemoj ti bit ta! Nikad ne smiješ izgubit iz vida ono što želiš, pa čak i ako u nekim trenucima povjeruješ da su neki ljudi, događaji, neki svijetovi jači od tebe,..TAJNA JE NE ODUSTATI!..Kažu da ima stvari koje se događaju u našim životima da bi nas ponovo usmijerile na pravi put naše osobne legende, druge pak situacije iskrsnu kako bismo mogli primjeniti ono što smo naučili, i konačno kažu da neki događaji služe da bi nas doista poučile nečemu. Sve dok netko od nas traži usluge, tada još služimo nečemu na ovom svijetu!
Ipak okvir je ono što i bezveznu sliku zna učiniti umjetničkim djelom!! Pazi ...kad se grčevito prihvatiš putkoaza u životu, spriječena si da krećeš prema istini, jer misliš da ju već posijeduješ!..
Ma samo ljubi sretno!
Tvoj ..